Tekst: Mateja Pšeničnik
Puni doživljaja čekaju nas u planinama i brdima. Ako i sami volimo da idemo u brda, želimo te trenutke podijeliti sa našim potomcima. No, potrebno je krenuti postepeno, kako ih ne bi obeshrabrili da hodaju prezahtjevnim usponima. Možda po prvi put idemo na izlet koji traje samo sat-dva, ali onda postepeno povećavajmo vrijeme i težinu. Roditelji treba da posmatraju kako deca reaguju na okolinu, kako hodaju, šta ih privlači, gde žele da stanu i slično. Prije svega, trebaju razumjeti kako dijete doživljava brda, kako bi kasnije mogli odabrati prikladne destinacije koje se djetetu dopadaju. Tajna je u pravilnoj motivaciji, a ako znamo dobro 'čitati' dijete, brzo postižemo da će ono rado prošetati s nama.
Foto: Mitja Tofant
Kako to učiniti
Učinimo njihova prva duža putovanja u brda što ugodnijima i ne izlazimo predaleko iz zone komfora. Imajte na umu da ćete dugo hodati, pažljivo provjerite vremensku prognozu kako biste izbjegli moguće oluje, ponesite sa sobom dovoljno tekućine i toplu odjeću. Dobra priprema za put može nas izbaviti od mnogih briga ukoliko naiđemo na neprijatne probleme tokom putovanja.
Foto: Karin Golja Košuta
Hrana je takođe važna za dobrobit dece tokom izleta u planine. Imajmo sa sobom barem nešto hrane koju dijete ima kod kuće i voli. Kada nastupi umor od hodanja, djeca uglavnom nisu oduševljena kulinarskim eksperimentiranjem sa jotom, gulašem i segedinom, koji im izgledaju sumnjivo i izazivaju čuveno 'Neću to jesti'. Hrana je moćan motivator, a ako sa sobom kao nagradu imamo djetetov omiljeni sendvič i čokoladicu ili gumeni bombon, njemu će se najviše radovati, a djevojčica će otići negdje drugdje i neće pokvariti lijepo putovanje.
Kao iu svim sredinama na svijetu, opasnosti vrebaju u planinama. Neophodno ih je biti svjestan i osigurati da odlazak u planine sa djetetom bude što sigurniji uz odgovarajuću opremu. Oprema za dijete treba da bude ista kao i oprema koju imamo i sami. Na prvom mjestu su, naravno, dobre planinarske cipele s kvalitetnim gumenim đonom koje pružaju dobro prianjanje na stijeni ili mokrom terenu. Izbor dječijih planinarskih čizama svake je godine sve veći i ovdje zaista nije dobra ideja štedjeti. Neophodno je razmišljati i o zaštiti očiju – ako i sami nosite naočare za sunce, trebalo bi ih nositi i vaše dijete, posebno kada hoda po snijegu. Ako staza prolazi pored zidova, gdje postoji mogućnost pada kamenja, na mjestu je i kaciga .
Kada želimo dijete odvesti više u brda, mora se postaviti novo pitanje za roditelje, kako i kada zaštititi dijete od neželjenih povreda ili padova. Ovdje glavnu odgovornost snose roditelji. Ukoliko niste sigurni kako i šta učiniti kada je u pitanju zaštita djeteta na planini, pozivamo vas da pročitate sljedeće redove.
Foto: Klea Moss
Dakle, kada zaštititi dijete?
Jednostavno, kad god postoji mogućnost pada na strmijoj padini, kada hodamo po kamenitom terenu više u planinama, mi ga štitimo u svakom trenutku. Za ovakvo putovanje potrebna nam je oprema za sebe i za dijete. Sastoji se od kacige , penjačkog pojasa , kraćeg užeta (dinamičkog ili statičkog) i po potrebi karabinera sa maticom i beskonačnom omčom (pojasom). Dovoljno za cca. 5 m pomoćnog užeta (prusika) debljine 8 mm.
Na odgovarajućem mjestu, kada nema opasnosti od pada, zaustavljamo se i propisno stavljamo pojas i kacigu na sebe i dijete. Zakačite konopac za sebe i dijete u petlju za manevar . Ako znate kako pravilno napraviti čvor osmica, zavežite ga na jednom kraju u manevarske omče vašeg kaiša, a na drugom kraju u manevarske omče djetetovog pojasa. Ako je konopac predugačak, na jednom kraju ga zavežite za djetetovu petlju za manevrisanje i napravite još jedan čvor na željenoj udaljenosti od djeteta, pričvrstite na njega kopču sa maticom, a zatim ga pričvrstite na vlastitu manevarska omča i, naravno, zatvorite maticu. Ako ne možemo da se izvučemo sa osmom, dovoljan je i običan čvor, broj šest. Nemojte praviti čvor točno na kraju užeta, već ostavite 10-15 cm slobodnog kraja užeta kako biste spriječili da se čvor razvezuje ako se slučajno pomakne ili sklizne. Između nas i djeteta treba biti 2-3 m užeta, ovisno o tome koliko je dijete samostalno.
Kada hodamo uzbrdo, hodamo ispred djeteta, naravno tempom koji ono može podnijeti. Ovdje ne govorimo o savladavanju viših skokova u stijeni, gdje je potrebno više užadi i više znanja, već o tehnički ne prezahtjevnim planinskim rutama. Dok se spuštamo niz padinu, dijete ide ispred nas. Stvari su drugačije ako svijet stoji malo uspravnije i potrebno je popeti se na nekoliko klinova ili savladati više visine na kraćoj udaljenosti. U ovom slučaju dijete polako hoda ispred nas, a mi ga cijelo vrijeme nadgledamo i pazimo da i sami stojimo stabilno i da imamo slobodne ruke. Prvo se dijete popne nekoliko stepenica, stane, onda se i mi popnemo. Ako se u bilo kojem trenutku dijete uplaši, zakoračimo iza njega i lagano ga držimo za kukove i ohrabrujemo ga bodrenjem.
Ako se duž staze nalaze čelične sajle koje nam pomažu da se popnemo na stazu, potrebno je iz ranca izvući još kraću beskonačnu omču, vezati je kaubojskim čvorom za manevarski omču na pojasu djeteta i pričvrstiti omču na drugi kraj. Naravno, ne odvezujemo konopac. Kada se krećete uz ivicu ili prečku pored žice, dete uvek zakačimo u žicu pomoću obujmice, jer na taj način ostaje bliže zidu i ne zaljulja se u slučaju pada. Krećemo se ispred djeteta i stalno ga nadgledamo. Ako zaista vjerujemo djetetu i vidimo da je stabilno, dozvoljavamo mu da se tu i tamo učvrsti. Međutim, na takvu rutu ne vodimo mlađu djecu, ona bi trebala imati najmanje 6 godina, jer mogu nastati problemi ako je dijete premalo i ne dođe do čelične sajle. Ako je potrebno penjati se okomito uz čeličnu sajlu, vodimo računa da je konopac između nas i djeteta cijelo vrijeme zategnut, čime se smanjuje mogućnost ljuljanja u slučaju pada.
Pravilnim planiranjem, preporučenom sigurnosnom opremom i znanjem, djeci možemo dočarati nezaboravna putovanja koja su sigurna i pod nadzorom. Djeca doživljavaju sve novo i veliko, male opasnosti su velike u njihovim očima, zaštita i siguran prelazak preko izloženih mjesta prava je avantura. Oni se obično pamte neko vrijeme, sijajući od ponosa na njihovu hrabrost i sposobnosti. Pri tome im raste samopouzdanje, osjećaj odgovornosti i naklonost prema prirodi i kretanju u planinama, a ovo je jako dobro putovanje za život.
Foto: Zlatko Versegi